Ono što je Türkiye postigla u Siriji i širem Levantu tokom protekle decenije nema historijskog presedana u modernom Bliskom istoku.
Godine 2018. Türkiye se suočila s izuzetno neprijateljskim strateškim okruženjem. Njena južna granica bila je praktično opkoljena: s jedne strane osovinom Rusija–Iran–Assad, koja se širila kroz Idlib i centralnu sirijsku pustinju, a s druge strane zapadno podržanom PKK/YPG tvorevinom koja je uživala punu političku, vojnu i obavještajnu podršku CENTCOM-a. Malo je država u sličnim okolnostima uspijevalo izbjeći strateški poraz, a kamoli preokrenuti odnos snaga.
Ipak, Ankara je uspjela ovu skoro potpunu opkoljenost pretvoriti u sveobuhvatan geopolitički uspjeh. Kroz rijedak nivo koordinacije između diplomatije, obavještajnih službi i vojne komande, Türkiye je postepeno razgradila obje prijetnje bez izazivanja direktnog rata s ijednom velikom silom. Moskva i Teheran su obuzdani odmjerenom diplomatijom i ograničenom upotrebom sile, dok je američki kurdski projekt neutraliziran dugotrajnim vojnim pritiskom i političkom izolacijom.
Najznačajniji ishod jeste to što Türkiye nije samo osigurala svoje granice, već je unutar Sirije stvorila legitimnu upravljačku snagu. Opozicione grupe koje je Ankara obučavala, naoružavala i organizirala evoluirale su iz fragmentiranih milicija u dominantnu političko-vojnu vlast u zemlji. To je izuzetno postignuće: nijedna regionalna sila — ni Iran, ni Izrael, ni zaljevske države — nije uspjela pretvoriti posredničku strukturu u suverenu jezgru susjedne države.
U strateškom smislu, Türkiye je u Levantu postigla nešto jedinstveno: preoblikovala je urušenu državu ne kroz okupaciju ili aneksiju, već kroz kontroliranu izgradnju države od strane lokalnih aktera usklađenih s njenom sigurnosnom doktrinom. Sirija danas više nije izvor prijetnji, već tampon-zona i strateško proširenje utjecaja Türkiye.
Ovakav nivo uspjeha, ostvaren istovremeno nasuprot Rusiji, Iranu i regionalnoj arhitekturi Sjedinjenih Američkih Država, svrstava Türkiye u posebnu kategoriju. Ona više nije samo regionalna sila koja djeluje u Levantu; postala je jedna od rijetkih država u modernoj historiji sposobnih da preoblikuju politički poredak svog susjedstva bez direktne imperijalne vladavine.
Peter Germanos
