Na uskom prostoru Bosfora i Dardanela sudarile su se tadašnja najmoćnija vojna sila Engleska, udružena s drugim silama Antante, i jedna iscrpljena, siromašna, urušavajućaz emlja, kakva je bila Osmanska carevina. U evropskim udžbenicima iz historije to je čuvena Bitka na Galipolju, o kojoj su napisane desetine knjiga, čak su snimljeni i igrani filmovi, ali koja je, opet, ostala nedovoljno istraženom i “objašnjenom”.
Bitka na Čanakaleu, koja je u Evropi poznatija kao Bitka na Galipolju, bila je jedna od najkrvavijih i najžešćih bitaka u Prvom svjetskom ratu, ali, po mnogim pokazateljima, i u povijesti uopće.
Danas se, ujedno, u Türkiye slavi i Dan šehida u sjećanju na one koji su položili živote za domovinu.
Pomorska bitka koja se odigrala između 3. novembra 1914. i 18. marta 1915. godine u Galipolju, kao i kopnena bitka koja se desila između 25. aprila 1915. i 9. januara 1916. godine, bitke su koje zauzimaju najznačajnije mjesto u turskoj, pa i historiji muslimanskih naroda ovog djela svijeta.
Spomenute bitke imaju značajno mjesto u historiji Türkiye, jer osvajanjem poluotoka Galipolje Saveznici, predvođeni Britanskim carstvom, bi bili u mogućnosti nastaviti put sve do Istanbula i izbaciti Osmanlije iz tadašnjeg glavnog grada spomenute zemlje. Time bi i Türkiye, kao i mnoge zemlje tog dijela svijeta, potpala pod kolonijalni jaram.
Zapravo, ujedinjene snage Britanskog carstva i Francuske su povele bitku u namjeri da zauzmu Istanbul i tako uspostave kontrolu nad strateški bitnim moreuzima Bosforom i Dardanelima.
U bici su učestvovali vojnici iz britanskih kolonija poput Australije, Novog Zelanda, Indije… što se kasnije često smatrao razlogom neuspjeha Saveznika na Galipolju, gdje je poginulo, kako se procjenjuje, 131.000 vojnika, dok je ranjeno 262.000. Međutim, kasnijim istraživanjima utvrđeno je kako su razlozi neuspjeha greške komandanata, ali i velika želja Turaka, Bošnjaka, odnosno svih naroda tadašnjeg Osmanskog carstva da brane svoju domovinu.
Naime, nakon početka Bitke na Čanakaleu građani iz svih dijelova Osmanskog carstva, kao i državljani onih zemalja koje su ranije bile u sastavu Carstva, uputili su se na bojno bolje kako bi se ”borili za svoju domovinu i vjeru”.
U bici su tako, osim Turaka, učestvovali Bošnjaci, Kurdi, Čerkezi, i drugi koji su tada živjeli pod Osmanlijama.
Tursku vojsku je predvodio sam osnivač moderne Türkiye, njen prvi predsjednik, otac nacije Kemal Atatürk, koji je svoj vojni ugled i stekao upravo na bojnom polju kod Galipolja.
Prema nezvaničnim informacijama na Galipolju je u borbi za Osmansko carstvo stradalo najmanje 15 hiljada Bošnjaka o čemu svjedoče i njihovi mezari i nišani na Čanakaleu.
Šta se desilo 18. marta 1915. godine?
U jutarnjim satima iščekivali su se napadi. Oko 12 sati istog dana, tri turske tabije (tur. – utvrde) su mnogo oštećene, a bombardovane su i ostale tabije.
Na koncu je 18 savezničkh ratnih brodova uspjelo preći kroz Dardanele. To je bio dio taktičke zamisli Osmanske vojske. Plan je bio da, čim Saveznici budu u dometu njihovih oruđa, započnu napad. Tako su se ratni brodovi Saveznika sve više približavali, a Osmanlije jačale.
Ipak, snage Saveznika su se približile Čanakaleu na sedam kilometara. To su bili najžešći trenutci cijele bitke.
Francuski ratni brod ‘Gaulois’ bio je razbijen tokom turskih bombardiranja. Drugi francuski brod, ‘Bouvet’ naišao je na podvodnu minu i potonuo sa 639 članova posade.
Također, ratni brodovi ‘Suffren’ i ‘Gaulois’ su imali istu sudbinu. Istog dana na podvodne mine naišli su i ‘Irressistible’, ‘Inflexible’ i ‘Ocean’.
Oko 17.30 sati britanski admiral John De Robeck, izgubivši tri broda, a još toliko ih je oštećeno, odlučio se na povlačenje. Nakon poraza na moru Saveznici su doživjeli sličnu sudbinu i tokom žestoke kopnene bitke.
Bošnjaci u Čanakaleu
Tokom Prvog svjetskog rata protiv Osmanlija su ratovali vojnici sa svih sedam kontinenata. Pritisnuti silinom udara Osmanlije su potražile spas na Balkanu, animirajući balkanske dobrovoljce, mahom Bošnjake i Albance, da im pomognu.
Cijenu svoga opstanka turski narod morao je platiti s 253.000 poginulih. Ali, da nije bilo takvog otpora, današnji bi svijet, mnogo drukčije izgledao. Među žrtvama bilo je mnogo i Bošnjaka, kako onih porijeklom iz Bosne i Hercegovine, tako i onih iz Sandžaka.
Na hutbama tokom džuma-namaza muslimani su pozivani na učešće u ovoj bici ”u kojoj se cijeli svijet borio protiv Osmanlija”, odnosno tadašnjeg najvećeg predstavnika Islama.
Tako su se muslimani iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova, Albanije i Sandžaka priključili ostalim učesnicima povijesne bitke.
Po nekim izvorima oko 15 hiljada, a po drugim više od 20 hiljada Bošnjaka je učestvovalo u ovoj bici, a više stotina njih je poginulo, odnosno postalo šehidima.
Zbog toga na Čanakkalama ne nailazimo na imena drugih sandžačkih gradova.
Današnji dan predstavlja jedan od najvažnijih datuma u Türkiye. U svim gradovima se organiziraju razne manifestacije u znak sjećanja na šehide.
Kao što je jednom prilikom kazao bivši komandant Sedme muslimanske Armije RBiH Šerif Patković: „Ja vjerujem da šehidi ne umiru u ratu, nego oni umiru, kad se zaborave“.
Te godine, 1915., zapadni svijet je ustao ostvariti svoj višestoljetni, i frustrirajući san: trebalo je “anadolskog tigra” baciti na koljena te tako ostvariti “osvetu sakupljanu u njedrima Evropljana”.
“Pobjeda u Canakkaleu, koliko god je pobjeda Turske, Anadolije i Trakije, ona je isto tako i pobjeda svih bratskih naroda, bratskih narodnosti i sve braće u cijelom svijetu”, poručio je tadašnji turski premijer Erdogan.
“Onaj ko ne razumije Čanakkale, on ne razumije ni Türkiye”, poručio je tadašnji turski premijer Recep Tayyip Erdogan, povodom 18. marta, Dana sjećanja na šehide i 98 godina od pomorske pobjede u Čanakkaleu.
Povodom 18. marta Dana sjećanja na šehide i 98 godina od pomorske pobjede u Čanakkaleu, tadašnji premijer Erdogan govorio je na gradskom stadionu “18 Mart” u Čanakkaleu.
“Onaj ko ne razumije Čanakkale, ne razumije ni Türkiye. Ko ne razumije duh Čanakkalea, ne razumije ni naciju, ne razumije ni nacionalnost, a ni nacionalnu svijest. Ko ne razumije solidarnost, upornost i žrtvovanje u Čanakkaleu, taj ne može razumjeti ni bratstvo ovoga naroda”, rekao je tadašnji premijer Türkiye.
“Inspirirani Čanakkaleom nakon 98 godina, i sa poukom šehida Čanakkalea, mi ćemo danas intenzivirati i osnažiti naše bratstvo. Reći ćemo jedan narod, jedna zastava, jedna domovina i jedna država i tako ćemo koračati ka budućnosti”, poručio je Erdogan.
“Šehidi su naša lična karta”, u nastavku je rekao Erdogan, te dodao da pored toga što je Čanakkale događaj koji je bio historijska smjernica i prekretnica, u Čanakkaleu je napisan manifest turskog poimanja nacije i nacionalnosti.
“Granice okvira našeg razumijevanja nacije, nacionalnosti i nacionalne svijesti utemeljene su u Čanakkaleu, gdje je pojam nacionalnosti pronašao svoj duh, suštinu i korijen”, naglasio je turski (tadašnji) premijer Erdogan, te podvukao da pobjeda u Čanakkaleu nije etnička, rasna, niti plemenska pobjeda.
“Pobjeda u Čanakkaleu, koliko god je pobjeda Türkiye, Anadolije i Trakije, ona je isto tako i pobjeda svih bratskih naroda, bratskih narodnosti i sve braće u cijelom svijetu”, zaključio je Erdogan.
Bitka na Čanakaleu, koja je u Evropi poznatija kao Bitka na Galipolju, bila je jedna od najkrvavijih i najžešćih bitaka u Prvom svjetskom ratu, ali, po mnogim pokazateljima, i u povijesti uopće.
Danas se u Türkiye ujedno obilježava i Dan šehida u znak sjećanja na one koji su svoje živote dali za domovinu.
Pomorska bitka koja je, između 3. novembra 1914. i 18. marta 1915. godine, vođena u Galipolju, kao i kopnena bitka koja se odvijala od 25. aprila 1915. do 9. januara 1916. godine, bitke su koje zauzimaju najznačajnije mjesto u turskoj, pa i historiji svih muslimanskih naroda ovoga djela svijeta.
(Anadolija)
