U jednoj dirljivoj priči koja budi uspomene na klasične priče poput Romea i Julije, Ecevit Öküzcü, stanovnik provincije Sinop, primorskog grada na Crnom moru, već 24 godine čeka na autobuskom stajalištu u nadi da će se vratiti žena koju voli. To je ljubavna priča koja dotiče dušu i izaziva mješavinu emocija kod onih koji svjedoče njegovoj nepokolebljivoj predanosti.
Öküzcü, poznat kao “Aşık Ecevit” ili “Zaljubljeni Ecevit”, kazao je da je prvi put sreo ženu svojih snova upravo na tom autobuskom stajalištu. Njihova ljubavna priča je tekla glatko sve dok se nije dogodila tragedija. Ecevitu je u mladosti dijagnosticirana bolest koja je postupno uzrokovala gubitak vida. Uprkos brojnim tretmanima, nijedan nije bio uspješan. Nažalost, žena koju je volio otišla je u Istanbul i nikada se nije vratila.
Uprkos proteku vremena, Ecevit Öküzcü i dalje gaji nadu da će njegova voljena jednog dana ponovno doći na isto autobusko stajalište na kojem su se njih dvoje prvi put sreli. On se čvrsto nada i vjerno čeka dan za danom.
Ecevit Öküzcü nema blisku porodicu osim brata koji ne živi s njim. Samilostan građanin mu je osigurao kuću od kontejnera u kojoj je pronašao sklonište. Tijekom dana, Öküzcü se može naći na autobuskom stajalištu, mjestu koje je sada lokalno poznato kao stajalište “Aşık Ecevit” (Zaljubljeni Ecevit), tužan podsjetnik na njegovu neprestanu ljubav i predanost.
Priča Ecevita Öküzcüa odjekuje u zajednici, izazivajući divljenje i saosećanje za njegovu nepokolebljivu predanost. Ona služi kao podsjetnik na snagu ljubavi i njenu sposobnost da izdrži testove vremena.
IZVOR: dailysabah.com
